Ada Neomele

JCh. HR, Ch. HR, CAC SLO, Multi BOB, Multi JBOB

Ada je bila posebna ženka i prvo štene koje sam odlučila ostaviti za svoj uzgoj. Već od malih nogu bilo je jasno da je drugačija. Zbog svoje ženstvene, elegantne i lijepe glave često je privlačila pažnju u izložbenim ringovima te je s vremenom postala najuspješnija ženka iz mog uzgoja.

Njezini najveći uspjesi kao mlade ženke bili su 2. mjesto na Klupskoj izložbi rodezijskih riđbeka u Bratislavi 2009. godine te naslov druge najljepše mlade ženke na Svjetskoj specijalnoj izložbi rodezijskih riđbeka, također u Bratislavi iste godine. Godine 2009. osvojila je i naslov Mlade pobjednice izložbe (Junior Best in Show – JBISS) na Klupskoj izložbi rodezijskih grebenara Slovenije, a istu titulu osvojila je i na Klupskoj izložbi rodezijskih riđbeka Hrvatske. Na toj je izložbi ponijela i naslov Najljepše ženke iz hrvatskog uzgoja 2009., a zajedno sa svojim bratom Aronom osvojila je i titulu Najljepšeg uzgojnog para. Na 8. Klupskoj izložbi rodezijskih grebenara Slovenije osvojila je i naslov Najljepše veteranke.

No, iza svih tih uspjeha stajao je prije svega jedan izuzetno kvalitetan pas. Ada je bila nevjerojatno poslušna i odlično odgojena. Odmalena je bila spremna na svaki izazov, sigurna u sebe, stabilna i mirna. Krasio ju je izvrstan karakter, uravnotežen temperament i izrazito naglašen majčinski instinkt. U radu sa štencima bila je prava majstorica. Puna pažnje, strpljenja i nježnosti, uvijek je bila prvi izbor u čoporu kada je trebalo odgajati mlade naraštaje. Znala ih je učiti pravilima ponašanja, granicama i vještinama koje je sama usvojila tijekom života. U sebi je nosila prirodnost, nesebičnost i snažan majčinski instinkt.

Vrlo rano stekla je status najljepše ženke u mom uzgoju zahvaljujući svojoj eleganciji, predivnoj glavi i posebno lijepim, toplim očima. Osvajala je srca svojom ljupkošću, poslušnošću i blagom naravi. Posebno dirljiv trenutak iz njezina života bio je kada je njezina majka Tara dobila svoje drugo leglo. Ada je tada s velikom pažnjom i potpuno nenametljivo promatrala štence sa strane, kao da je osjećala da im želi pomoći. Na kraju je upravo to i učinila. Dobila je mlijeko i zajedno s Tarom vrlo nježno sudjelovala u odgoju štenaca iz B legla. Brinula je o njima kao da su njezini, strpljivo, brižno i s neizmjernom ljubavlju. Cijeli njezin život imao je jednu posebnu svrhu – pomagati drugima i usrećivati one oko sebe. Bila je pas koji je uvijek želio biti koristan, uvijek spreman dati više nego što je primao.

Iza duge je otišla neposredno prije svog 15. rođendana. Time je i posljednji put pokazala koliko je bila posebna, jer se svojom dugovječnošću svrstala među rijetke rodezijske riđbeke u svijetu koji su doživjeli tako duboku starost.

Moja Ada – najljepša, najnježnija i jedna od onih pasa koji zauvijek ostavljaju trag u srcu.